homepage_name! > Izdanja > Broj 18 > Komunikacija

Poslovna komunikacija

Kratak čas komunikacije

Svi mi komuniciramo na jedan ili drugi način. Od samog rođenja, bez ikakvih teorija. Svi smo u stanju da komuniciramo. Stvar je samo u tome da se pronađe pravi kanal, putem kojeg ćemo pravu i dobro definisanu poruku poslati do primaoca. Kada ta poruka do njega ne dođe, pravimo grešku u komunikaciji.

Termin komunikacija potiče od latinskog pojma communicare, što znači saopštiti, razgovarati. Komunikacija je, zbog toga, pojam u društvenim naukama koji uopšteno označava sveukupnost različitih oblika veza i kontakata među pripadnicima društva, a posebno prenošenje poruka s jedne osobe ili grupe na druge.

Šta je u suštini komunikacija? Postoje brojne teoriie o komunikaciji, gde svaki autor daje neku svoju definiciju, koje se mogu sažeti u jednu:

“Komunikacijski proces uključuje pošiljaoca poruke, prenos poruke kroz izabrani kanal i primaoca. Komunikacijski proces započinje sa pošiljaocem, koji ima zamisao ili ideju koju, kodiranu na primaocu razumljiv način, prenosi kanalom koji ih povezuje (telefonom, faksom, internetom). Komunikacija nije ostvarena dok primalac ne primi i shvati poruku u celosti, to jest dok se ne postigne razumevanje.”

Kada loše komuniciramo

i drugima „idemo na živce“?

• Kada naređujemo, komandujemo

Na taj način, mi kao “stručnjaci” direktno naređujemo osobi šta mora, a šta ne mora da uradi i kako treba da se ponaša. Naredba može biti upućena na direktan način („Moraš da uradiš ovo„) ili indirektan, suptilniji način - “Znaš da se to ne radi, moraš uraditi ovako….”, “Moraš pogledati realnost u oči! Uradi ovako...“

• Kada upozoravamo i pretimo

Obično se radi o savetima koje u sebi nose tračak pretnje ili upozorenja da će se nešto dogoditi, ako se isti ne posluša. Obično se koristi u “medicinske” svrhe, kako bismo uplašili osobu koja će nas tako i poslušati: “… ako tako nastaviš, ne gine ti psihijatar”,“… bilo bi bolje da promeniš način života, jer u protivnom…”, “…zažalićeš što me nisi poslušala!”, “…ako ne završiš školu, videćeš kakav će ti biti život!”

• Kada savetujemo

Ne treba davati savete ili rešenja za koje vas niko nije pitao. To je samo malo ljubazniji način da se drugome kaže šta treba ili ne treba da uradi. Jako su neukusni kada ih niko ne traži, a primereni u slučajevima kada je osoba otvorena za prihvatanje istih, to jest ako ih traži na indirektan način. “…Ja bih na tvom mestu….”, “Zašto ne probaš sa…”,” Bilo bi bolje da promeniš izgled”…

• Kada uveravamo nekoga

Uveravati nekoga da je njegov način rada, ponašanja pogrešan, diskutujući i tražeći sve razloge sveta. Kao da nekome kažete da nije dobro razmislio i da je vaš način onaj pravi, da od vas treba pomoć i da ste vi najpametniji na svetu. “Da, baš tako, ali ja sam uverena da je zbog tog i tog razloga neprihvatljivo…”, “Ma nije to rešenje, znam da je ovako bolje…”

• Kada pridikujemo, pametujemo, morališemo

Na taj način se naše lične vrednosti i uverenja nameću drugima. Zaključak je taj da osoba kojoj su pridike upućene ima pogrešne vrednosti. Sa rečima “trebalo bi ili moraš” implicitno morališemo. “Izlaziš s previše muškaraca, trebalo bi da malo smanjiš broj”, “Sada se vraćaš kući, znaš da to prave devojke ne rade”, “Karijera ti je ispred porodice, ne valja to…”

• Kada kritikujemo i osuđujemo

Kritikom se direktno vređa ponašanje sagovornika. “Kakav si ti egoista…”, “Kako si mogla to da uradiš…”,”Koje li drskosti...”,”Bolesnice…”

• Kada lažno hvalimo ili dajemo za pravo

“Ja sam isto tako uradio, baš je odlično”, “Pa ti si u pravu, ja sam isto tako postupila”, “I ja isto, znaš kada sam bila tamo….”.

• Kada etiketiramo, ismejavamo sagovornika

Želeli ili ne, to stalno radimo. Često želimo samo da trgnemo osobu s kojom razgovaramo, ili da probudimo u njoj reakciju. Nekada je ta reakcija suprotna… “Pravi si Balkanac“, „Stidi se što to radiš…”,”Stvarno si smešan…”

• Kada interpretiramo, analiziramo

Ovo je prava zamka za sve one koji se trude da pronađu neko drugo značenje u rečima sagovornika. I vrlo je privlačna, jer drugo značenje, čitanje među redovima, interpretiranje može biti zanimljivo, ali i odbojno za druge.”... u suštini želiš reći da”, “aha, shvatila sam da to u stvari znači…”,”iz ovoga zaključujem da je tvoj problem….”

• Kada tešimo sagovornika, uveravamo

Namera je pozitivna, ima za cilj da podigne moral osobe koja je očajna. Međutim, ako je upućena na pogrešan način, može blokirati sagovornika i onemogućiti komunikaciju. Nisu svi podložni utehama… “Daj, nije toliko loše…”, “Videćeš da će sve biti u redu”, “Za godinu dana ćeš se smejati ovom problemu…”

• Kada ispitujemo, postavljamo pitanja, insistiramo na odgovorima

Često, iz ljudske znatiželje, granica onoga što se može pitati pređe svaku meru. “Zašto?”, “Kako?”, “Zbog čega?”,”Daj, reci zašto…”

• Kada menjamo temu, upadamo u reč i kada smo nepažljivi

Kada ne slušamo pažljivo i nije nas briga o čemu sagovornik govori, kada menjamo temu ili prekidamo osobu usred rečenice - efekat je razoran, jer sagovornik najčešće prekine razgovor ODMAH.

Prepreke komunikacije ponekad i nisu prepreke. Neke su samo način da se komunikacija razvije i poboljša, jer se ne mogu primenjivati uvek ista načela.

Naravno, razlika je i s kim komuniciramo. Da li su to poslovni partneri, prijatelji, rodbina… i kakav odnos imamo s osobom. Prepreke često koristimo namerno, jer nismo uvek skloni komunikaciji.

Ana Mirković, diplomirani psiholog

berza_title!

fondovi_title!

kursna_title!