Kako primeniti model javno-privatnog partnerstva u projektima pametnih gradova?
U poslednjih nekoliko godina Evropska komisija ističe model javno-privatnog partnerstva (JPP) kao model koji može da doprinese postizanju najbolje vrednosti za novac, omogući bržu realizaciju kompleksnijih projekata, poveća ekonomski rast u kreiranju novih radnih mesta visoke dodatne vrednosti.

Komisija vidi pozitivne rezultate primene modela JPP naročito u području projekata na jedinstvenom digitalnom tržištu za Evropu i to, između ostalih, u projektima širokopojasne infrastrukture. Tu svakako spadaju i projekti iz šireg okvira koncepcije pametnih gradova. Evropska komisija upravo u ovom investicionom području preporučuje primenu alternativnog modela nabavke kojim javni naručioci koriste znanja, veštine, informacije i izvore finansiranja privatnog sektora kako bi se u kraćem periodu, jeftinije i transparentnije isporučivali ovakvi projekti, naročito u okviru okolnosti relativno smanjenog administrativnog kapaciteta u pripremi, ugovaranju i izvođenju.
Trendovi potražnje za savremenom javnom infrastrukturom u naseljenim mestima stavljaju pred javnu administraciju nove zahteve u pogledu isporuke tehnološki kompleksnijih projekta postojeće i nove javne infrastrukture. Standardna infrastruktura poput distribucije pitke vode, distribucije otpadnih voda i komunalnog otpada, gradskog saobraćaja u kretanju i mirovanju, javne rasvete, uštede, proizvodnje i distribucije energije i slični projekti danas sve manje zadovoljavaju potrebe savremenih, tehnološki opremljenijih građana. ,,The World Economic Forum“ procenjuje da su današnje potrebe za savremenom infrastrukturom u svetu približno 3,7 triliona dolara godišnje do 2050. godine. Ovaj pritisak na javnu administraciju zaduženu za isporuku ovakvih projekata javnosti veći je ukoliko su fiskalni kapaciteti skromniji, a pribavljanje novih dužničkih izvora finansiranja otežano je ili potpuno onemogućeno. Mnoge svetske institucije (EC, WEF, WB, EIB, EBRD, IFC, ADB i slične) kao moguće rešenje smanjivanja jaza između ponude i potražnje za savremenom javnom infrastrukturom vide u intenzivnijoj primeni modela javno-privatnog partnerstva. Jedan od najznačajnijih razloga suzdržavanja od primene modela JPP je strah od njegove kompleksnosti u izradi dokumentacije, nabavke i ugovaranja.
Važno je istaći da se na privatnog partnera prenose obaveze implementacije i održavanja i da se tim projektom isporučuje javna usluga. Vreme izrade dokumentacije nabavke tima savetnika zaključno sa sklapanjem ugovora o savetovanju može da traje i po više meseci i mnogo košta.
Tim stručnjaka u saradnji s javnim naručiocem priprema dokumentaciju a radi se, pre svega, o detaljnoj analizi opravdanosti primene projekta JPP, komparaciji troškova javnog sektora. U ovom dokumentu se definiše svrha i predmet projekta, daje detaljan opis posla, priprema analiza ukupnih životnih troškova, identifikuju se i alociraju najznačajniji rizici projekta, utvrđuje sposobnost preuzimanja dugoročnih obaveza plaćanja JPP naknade, utvrđuje finansijska održivost i opravdanost poslovanja privatnog partnera. U zavisnosti od preferencija javnog naručioca i ostalih okolnosti projekta, ugovorom se uređuje i raspodela pravnog i ekonomskog vlasništva. Svakako, u okviru ovih zajedničkih aktivnosti izrađuje se i finansijski model u formi tabličnog kalkulatora ili u formi upita za izradu finansijskog modela koje će koristiti ponuđač u postupku nabavke privatnog partnera.
Nakon odobrenja lokalne samouprave i drugih relevantnih tela, projekat stiče status projekta JPP. Postupak nabavke i odabira privatnog partnera može da traje od 6 do 12 meseci.
Danas je za realizaciju potrebno posedovati veštine za procedure, postupke izrade potrebne dokumentacije kako bi se javni projekat, primenom modela JPP, isporučio tržištu uz najbolju vrednost za novac u kome lokalne samouprave i drugi javni partneri štede veliki novac koji mogu da preusmere na druge projekte.
dr. sc. Damir Juričić