„Zidovi koje gradimo oko sebe da bismo sprečili tugu, isto tako sprečavaju i radost.“ – Džim Ron
Zašto postajemo sve više asocijalni i otuđeni?
Živimo u vremenu ogromnih promena, najsavremenijih tehnologija i informacione revolucije. Savremenici smo globalizacije, internet manije, užurbanog progresa i novih vidova komunikacije. Imamo utisak da sve više komuniciramo jer smo stalno „online“, međutim, istina je upravo suprotna – mi se sve više otuđujemo!
I što više imamo prijatelja na Fejsbuku, Tviteru i drugim društvenim mrežama, sve manje se zapravo družimo u stvarnosti i postajemo asocijalni.
Ako samo malo zagrebemo ispod površine, videćemo da su odnosi među ljudima u dubokoj krizi i da je društvo preplavljeno usamljenim, neshvaćenim i otuđenim ljudima koji često nisu ni svesni koliko ih to čini nesrećnim.
Vrlo brzo će armija nezadovoljnih ljudi koračati svetom s ciljem da nađu nekoga ko bi im ukazao malo pažnje, razumevanja i ljubavi.
Neki ljudi smatraju da su internet i društvene mreže rešenje za sve, međutim to je po mom mišljenju dugoročno jedna ozbiljna zamka jer čovek je društveno biće koje je tokom evolucije naviknuto da svoje ciljeve ostvaruje u zajednici, u interakciji s drugim ljudima. A na konstataciju da će internet i društvene mreže preuzeti kompletnu komunikaciju i da će se preći isključivo na virtuelni koncept druženja moram da kažem da je to velika zabluda. Iz kojih razloga? Ljudske društvene potrebe su formirane tokom miliona godina kroz istoriju, tako da nešto više od dvadeset godina aktivnog korišćenja interneta je suviše malo za evoluciju kada su i hiljade godina mali uzorak. Da podsetimo, Franc Kafka je svojevremeno rekao mudru misao: „Kad je čovek sam, uvek je u lošem društvu.“
Naravno da i u ovom slučaju su centri moći koji delegiraju „novi sistem vrednosti“ dali svoj aktivni doprinos. Forsiranjem i popularizacijom tri negativne emocije (strah, pohlepa i sujeta) doveli su do toga da su ljudi egoisti, okrenuti samo sebi, zanima ih samo lični interes ili se zbog uticaja straha zatvaraju u sebe. Džozef F. Njutn je rekao: „Ljudi su usamljeni zato što umesto mostova grade zidove“. I sada, tako usamljeni, svako u sopstvenom „kavezu“ koji je sam kreirao, žele malo više pažnje i ljubavi, a postaju i lakša meta za manipulaciju koja ide iz centra u kome dominiraju ljudi koji su opsednuti kontrolom! A ta opsesija kontrolom je neverovatna! Kako vreme prolazi ceo svet sve više izgleda kao „kuća velikog brata“ (nekada popularni i vrlo prizemni rijaliti šou).
Postoji neverovatna potreba jednog manjeg broja ljudi da imaju apsolutnu kontrolu kompletnog svetskog kapitala, ali i ljudskih ponašanja i života.
Iako sam po prirodi večiti optimista, prosto moram da izrazim svoju bojazan da će se jedna velika podvala opsednute grupe željne kontrole u bliskoj budućnosti realizovati. A o čemu se radi?
Čipovana dokumenta, plaćanje karticama, video kamere na svakom koraku i slično su samo uvod u krajnji cilj opsednute grupe koja će izvršiti čipovanje (čitaj žigosanje) kompletne svetske populacije. Za najdalje deset godina će čipovanje ljudi biti ključni standard „novog sistema vrednosti“. A kako će to uraditi?
Savremena tehnologija je već našla rešenje kako da ljudski organizam ne odbaci čip i to je prvi korak. U drugom koraku će „marketinški magovi“ i mediji biti iskorišćeni za popularizaciju ideje o čipovanju u otuđenoj, depresivnoj, sklonoj manipulaciji širokoj narodnoj masi. U početku će to biti predstavljeno kao prestiž među „fensi“ populacijom (zaigraće na sujetu i pohlepu) tako što će čipovana osoba imati prednosti u svemu. Gde god se ona pojavi, sve što je na njeno ime samo reaguje (otvaraju se vrata automobila i stana, pali se kompjuter, ne treba nam karta za prevoz, pozorište, koncert i slično...) nakon toga će se zaigrati na logičke argumente pri čemu će nas ubeđivati u svu praktičnost i besprekornost čipa (ne treba nam lična karta, pasoš, zdravstveni karton, čekovna knjižica, vozačka dozvola...), što štedi vreme i novac. I u poslednjoj fazi će zaigrati na strah, tako što će nas ubeđivati da su osobe koje su čipovane sigurne, niko ne može da ih pokrade i da im nanese povrede jer će čip odmah reagovati. Nakon ovakve kampanje će imati kritičnu masu od nešto više od 50%, što će im omogućiti da uvedu zakonsku meru da svi moraju biti čipovani da bi bili stanovnici planete Zemlje. I to je definitivno kraj slobode i na scenu stupa moderno ropstvo koje po svojoj kontroli daleko prevazilazi ropstvo iz doba robovlasništva. I to je momenat kada će nam oduzeti najvažnije što imamo posle zdravlja, a to je sloboda i kada će duh mnogih ljudi još više klonuti i oni će postati sve depresivniji i otuđeniji.
Moram vam priznati da sam uvek bio protiv velikih teorija zavere, s tim da me tolika potreba i opsednutost kontrolom plaši i sve mi više nadolaze misli da tako nešto nije u stanju da osmisli ljudsko biće, već kao da je po sredi tiha kolonizacija neke više inteligencije meni nepoznatog porekla!
Ali da se vratimo na temu zašto se ljudi otuđuju? Možemo reći da samo otuđenje predstavlja i neki beg i protest zbog onoga što ne želimo da prihvatimo. Takođe, treba istaći da se čovek sve više otuđuje i od sopstvene prirode, a to se upravo dešava kada nije u mogućnosti da prihvati upravo ograničenja te sopstvene prirode. Šta to znači? Da čovek često nije u stanju da prihvati sopstvenu nemoć i da tada pristupa begu i otuđenju. To čini jer oseća da će se opustiti i rešiti napetosti u iskrivljenoj slici sopstvene prirode. Međutim, problem nastaje zbog toga što čovek na taj način postaje sve manje društven, a sve više asocijalan i otuđen.
Šta je rešenje?
Kao što smo već konstatovali, čovek je društveno biće i prirodno je da može da se ostvari na pravi način samo u pozitivnoj interakciji s drugim ljudima. Kineska poslovica kaže: „Želiš li setvu sledeće godine – posej seme. Želiš li plodove za pet do deset godina – zasadi drvo. Ako pak želiš plodove celog života – uzgajaj međuljudske odnose.“
Od suštinske važnosti je da svakoga dana odvojimo bar malo vremena koje ćemo provesti u direktnoj komunikaciji s nama dragim ljudima. Jedan od ključnih parametara kvaliteta našeg života su dobri međuljudski odnosi sa okolinom. Čuvajmo se „entropije odnosa“ koja predstavlja tendenciju ka smanjenju intenziteta odnosa, jer u međuljudske odnose treba konstantno ulagati. Takođe nemojmo dozvoliti sebi da sedimo u društvu prijatelja ili voljene osobe, a da konstantno čačkamo mobilni telefon, tablet ili lap-top. Tehnologija je dobra i vrlo korisna samo dok je u našoj službi; onog momenta kada smo samo njoj posvećeni, mi gubimo kontrolu, postajemo otuđeni i žrtve smo modernih tehnologija.
I na kraju, i ovde je dobrota jedno od najboljih rešenja. A kako? Kada afirmišemo dobrotu u sebi, mi stimulišemo izuzetno puno pozitivnih emocija koje imamo potrebe da podelimo s drugim ljudima. Zapravo i ovde je vraćanje dobrote u nama ključni odgovor na pitanje KAKO. A što se tiče kontrole? Jedina istinska kontrola koja ima smisla jeste da naučimo da kontrolišemo sebe, da upravljamo svojim emocijama, porivima i postupcima, da nam volja bude jača od želje! Takođe je važno da bar malo objektivnije postupamo s porukama koje nam šalje „novi sistem vrednosti“ i svi oni koji bi voleli da nas kontrolišu.
Ključna preporuka
Kada pričamo o otuđenosti i o stepenu kontrole, ono što bih podelio s vama kao dobru preporuku jeste turska poslovica koju sam nedavno pročitao, a koja kaže: „Ma koliko ste daleko odmakli na stranputici, vratite se nazad.“ Ovo bi bila i odlična poruka „novom sistemu vrednosti“.
Tekst je priređen po knjizi „21 zašto i samo jedno kako“
D. R. Gilberta, Dragiše Ristovskog,
direktora i vlasnika D. R. Gilbert centar groupa
www.drgilbert-centar.com