Početna > Izdanja > Broj 12 > Edward de Bono - Tajna razmisljanja

Intervju Nastja Mulej

Piše Edward De Bono

Zahvaljujući tome što je prvi objasnio tajnu razmišljanja, jedan je od 250 ljudi koji su najviše pomogli čovečanstvu. Dr Edvard de Bono se rodio 1933. godine na Malti. Uvek je u svim predmetima u školi bio najbolji. Iz tog razloga je i „preskakao“ razrede, pa je uvek bio i najmlađi i najmanji. Uspevao je da se odbrani od napada starijih školskih drugova - idejama. Jedna od njih se prepričava kao anegdota, koja kaže da je on bio prvi mladić koji je posle nekoliko stotina godina našao podzemni hodnik koji se nalazio između tadašnje muške i devojačke škole, popravio bravu i izdavao ključeve.

 

Sa petnaest godina je već studirao medicinu. Kao Rodes student, na Oksfordu je dobio časnu diplomu iz psihologije i fiziologije, kao i doktorat iz medicine. Kao lekar se bavio samoregulativnim procesima, koji se dešavaju u telu, i tako došao do ideje da je um samoregulativan proces. Da funkcioniše rutinski. Na primer, ako bismo imali 11 delova odeće i ako bi naš um bio kreativan, došli bismo do zaključka da možemo da se obučemo na preko 30 miliona načina, da bi nam za to bilo potrebno preko 70 godina ako bismo oblačili samo jednu kombinaciju u minuti. Takav mozak bi bio neupotrebljiv. Zato moramo da budemo zahvalni na tome što je naš mozak, u stvari,  nekreativan. Svaka ulazna informacija se organizuje u rutinski uzorak. I tako se stvaraju stabilni uzorci, obrasci za stabilnu sredinu. Zato, ujutru možemo da se probudimo i pomislimo „Ovo je moj način oblačenja“, i jednostavno se obučete.

 

Kad je Edvard de Bono to shvatio, napisao je 1961. godine svoju prvu knjigu „Mechanism of Mind“. Do danas je napisao preko 75 knjiga koje su  prevedene  na više od 40 svetskih jezika. Predavao je u 58 država, dva puta na New Moment Ideas Campus-u. Njegove metode su danas obavezni deo školskog programa u mnogim državama u svetu, i upotrebljavaju ih u Australiji, na Novom Zelandu, Kanadi, Argentini, Velikoj Britaniji, Italiji, Irskoj, Španiji, Portugaliji, Skandinaviji, Singapuru, Maleziji, Indiji, Kini, SAD, Rusiji… Dr Edvard de Bono je savetnik mnogih međunarodnih korporacija, na primer IBM, Exxon, DuPont, Prudential, Procter & Gamble, General Goods, Shell, BP, Ford…

 

Zanimljivo je da su njegove metode tako jednostavne, da ih razumeju i prihvataju i deca od četiri godine, oboleli od Daunovog sindroma i Nobelovci. Dr Edvard de Bono nas uči da je kreativnost put izvan uobičajenog načina razmišljanja i nudi nam metode da aktivno i svesno promenimo svoje navike. To je lateralno razmišljanje, termin  koji je uveo 1967. godine, i  koji je uvršten u Oxford English Dictionary. Zahvaljujući tome što je prvi objasnio tajnu razmišljanja, jedan je od 250 ljudi koji su najviše pomogli čovečanstvu.

 

Od 2009. godine je  Ambasador EU za kreativnost.

 

Koja je za Vas najbolja kreativna poslovna ideja svih vremena?

Ako bih ocenjivao koja je najkreativnija poslovna ideja uzeo bih u obzir nešto veliko, ne samo male poslovne operacije. Takođe, tražio bih ideju koja nije vezana za neku poslovnu tehnologiju. Ideju koja bi ponudila suštinsku korist kako potrošaču tako i onima koji taj proizvod ili uslugu nude.

 

Moj odgovor bi bio osiguranje. Samo to pruža realnu korist i u isto vreme može da bude profitabilan posao. Ne znam da li je osiguranje izumeo jedan čovek ili grupa ljudi, odjednom ili postepeno, da li je rođena među bankarima i trgovcima. Za mene je to najkreativnija poslovna ideja.

 

Ko je za Vas najkreativniji menadžer  koga poznajete i zašto?

Čini mi se da je nemoguće odgovoriti na to pitanje, jer bih morao da poznajem mnogo različitih oblasti u biznisu do najmanjih detalja, i morao bih, takođe, da uzmem u obzir i ponašanje menadžera u tim poslovima. Uspeh Bill Gates-a, na primer: ne znate da li  je tajna uspeha u tome što je bio u pravom momentu na pravom mestu, ili sposobnost donošenja strateških odluka, ili sposobnost odabira pravih ljudi za taj posao. Baš tako, postoji razlika u kreativnosti koja vam je potrebna da počnete i izgradite posao, i one druge kreativnosti koje su potrebne da biste znali da funkcionišete u teškim kriznim situacijama, ili da se borite sa konkurencijom.

 

Da li ste nekada sreli osobu koja je bila potpuno netalentovana za kreativnost ili donošenje novih kreativnih ideja? Kako ste reagovali?

Sretao sam mnogo takvih ljudi. To su obično ljudi koji nikada nisu učili kako deluje kreativnost i koje su koristi od nje. Možda su nekada došli u kontakt sa ljudima koji veruju da je biti drugačiji po svaku cenu, zapravo, kreativnost.

Iz mog iskustva, mišljenje takvih ljudi se promeni kada spoznaju i razumeju pravu prirodu kreativnosti.

 

Zatim, tu su i ljudi koji su jako samozadovoljni. Ako je trenutno sve u redu, znači, nema nikakve potrebe da se bilo šta menja ili potrebe za kreativnošću. Ima jedna priča o čoveku koji je skočio sa nebodera da bi izvršio samoubistvo. U trenutku kada je padao pored četvrtog sprata, čuli su ga kako kaže: „…za sad je još uvek sve u redu“.

 

Šta kažete ljudima kada govore da je podučavanje kreativnosti samo obično ukazivanje na nešto što se samo po sebi podrazumeva?

Sve se podrazumeva samo po sebi, sve može biti očigledno samo po sebi kada je jednom objašnjeno i pojednostavljeno. Ako bi kreativnost bila očigledna sama po sebi, bilo bi je mnogo više.

 

Na primer, za jedno popodne je grupa ljudi na jednoj od mojih radionica, koristeći samo jednu kreativnu „alatku“ lateralnog mišljenja, došla do 21.000 ideja za svoju kompaniju. Da su te stvari očigledne same po sebi, događale bi se sve vreme, zar ne? Svako ko misli da je kreativnost očigledna sama po sebi, ne zna ništa o njoj i nema nikakvih iskustava iz realnog sveta.

 

Philip Kotler je upotrebio Vaš koncept lateralnog razmišljanja u knjizi Lateralni marketing. Imate li kakav odziv, kako je primena Vašeg koncepta uticala na marketing i način razmišljanja ljudi u marketingu?

Nemam povratnu informaciju o upotrebi te knjige. Takođe, teško je odvojiti šta bi u svakom slučaju nastalo i šta je rezultat jedne knjige koju ste pročitali.

 

Jednom mi je jedan dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju rekao da su vrhunski svetski ekonomisti u Vašingtonu oduvek upotrebljavali moju metodu Šest šešira za razmišljanje.

 

Šta je, po Vašem mišljenju, najdramatičnija promena u načinu na koji ćemo razmišljati o kreativnosti i inovativnosti u budućnosti? 

 

Moramo da odvojimo umetničku kreativnost od idejne kreativnosti. Zato sam i izumeo termin „lateralno razmišljanje“.

 

Shvatićemo da je lateralno razmišljanje veština koja se može naučiti, razviti i upotrebljavati na isti način kao što je to slučaj sa matematikom. Kad jednom savladaš tu veštinu, možeš samo da sedneš i dobiješ četiri nove ideje o čemu god da razmišljaš, kojim god problemom da se baviš, za dvadeset minuta.

 

Šta će po, Vašem mišljenju, biti najdramatičnija promena u načinu na koji živimo i radimo u budućnosti?

Mislim da će, pre svega, biti više fleksibilnosti. Moći ćete da radite od kuće ili na „radnim stanicama“ koje su blizu kuće. Na tim mestima će možda jedni pored drugih sedeti ljudi koji rade za različite kompanije. Jedan čovek će, takođe, moći da radi u isto vreme za više kompanija.

Slične ili iste promene važe i za način življenja ili koncept braka.

Berza

investicioni fondovi

kursna lista