Granice su fikcija – okviri kratke vizije
„Budite realni – očekujte čuda“ – Leonardo da Vinči
I dok mnogi svakodnevno crtaju, postavljaju ili zidaju granice, drugi ih brišu, uklanjaju ili jednostavno grade mostove ka višim ciljevima, novim opcijama i otvaraju mnoga zatvorena vrata.
Duboko verujem da su sve granice relativna stvar i da nastaju kao rezultat nečije kratke vizije. Tužna je činjenica što većina ljudi na svetu proživi (da ne kažem protraći) svoj život ukalupljen u razna ograničenja ili sveden na neku formu. Procenjuje se da danas prosečan životni vek traje svega 840 meseci ili oko 25 500 dana, što je po meni prilično malo vremena da bi smo ga trošili na pronalaženje izgovora ili izmišljenih argumenata zašto nešto ne može da se učini ili da se jednostavno dogodi. I dok mnogi svakodnevno crtaju, postavljaju ili zidaju granice, drugi ih brišu, uklanjaju ili jednostavno grade mostove ka višim ciljevima, novim opcijama i otvaraju mnoga zatvorena vrata. Dakle, dok jedni kreiraju ograničenja, drugi obaraju rekorde. A da je vremenom moguće pomeriti mnoga dostignuća govore i sledeći zanimljivi podaci. Recimo, ako posmatramo olimpijske rekorde od pre samo 100 godina koji su u to vreme bili vrhunac dostignuća, oni su danas u mnogim slučajevima jednaki prosečnim rezultatima srednjoškolaca. Primera radi, pobednik u muškoj trci na 200 metara na Olimpijadi 1908. godine je trku istrčao za tada odličnih 22,6 sekundi. Ako danas posmatramo rekorde srednjoškolaca videćemo da su u proseku brži i za dve sekunde. Granice se pomeraju praktično svakoga dana, i to u svakom trenutku neko to radi. Međutim,w bitno je da se ne okrećemo oko sebe i da se ne takmičimo konstantno sa drugima, već da neprekidno razvijamo i unapređujemo sebe, da što dublje „uronimo“ u sebe, a onda ćemo i izvući ono najbolje što je u nama i samim tim pomeriti granice. Evo još jedne zanimljivosti! Nakon što je čuveni kompozitor Čajkovski 1878. godine završio komponovanje koncerta za violinu, potražio je tada jednog od najčuvenijih violinista sa molbom da baš on to premijerno izvede. Na njegovo razočaranje, on je to odbio uz komentar da je to delo praktično nemoguće izvesti. A kako stoje stvari danas? Rezultat je da svaki i malo bolji mladi violinist može to da izvede bez većih problema. Dakle, granice se konstantno pomeraju. Pravi lider zna da su granice fikcija i da „ne postoje nerealni ciljevi, već samo nerealni vremenski okviri za njihovo ostvarivanje“.
Jedino što lidera može da spreči da stigne dalje od svih u borbi za kreiranje boljeg, lepšeg, humanijeg i održivijeg sveta jeste samouverenje oličeno u izrazu „NE MOGU“!
Pravi lider zna da je neophodno da stalno pomera granice svog znanja i mogućnosti, da kontinuirano radi na svom razvoju, jer ako prestane da bude bolji, vremenom prestaje da bude i dobar. U Bibliji je zapisano: „Bez snova i pogleda u budućnost polako umiremo“.
Često možemo čuti izreku: „Samo nebo je granica“. Međutim, pravi lider se ne slaže sa ovom izrekom jer sama činjenica u citatu da je nebo granica govori o granici. Što znači da ljudi koji koriste ovu izreku zapravo nesvesno govore o granicama.
Pravo pomeranje granica podrazumeva originalnost, kreativnost i inovativnost. Znamo da uporno vežbanje može pojedinca dovesti do faze kada gotovo savršeno radi određenu stvar. Ali, imajmo u vidu da oni najdarovitiji vežbanjem nauče da bez problema odsviraju Betovenove, Mocartove ili Bahove arije, ali nisu u stanju da komponuju svoja originalna dela, da budu inovativni!
Sa aspekta savremenog poslovanja najvažnija snaga novih kompanija jeste inovativno razmišljanje, a to mogu samo pravi lideri rasterećeni svih granica i ograničenja. Odsustvo granica nam ukazuje i na to da uvek postoji više različitih izbora. Varka je kada ljudi kažu da nisu imali izbora, jer su potencijali i mogućnosti ogromne, samo je pitanje ko je u stanju da to vidi. Stvaran uzrok ograničenja i pravljenja raznih granica jeste čovekovo verovanje. Ovih činjenica pravi lider je svestan i on je u stanju da vidi mnogo više mogućnosti i izbora od prosečnih ljudi, i što je još važnije, da poveruje da oni mogu biti stvarni. U vremenu koje je već stiglo, uspešne kompanije su one koje se ne bore sa konkurencijom, već svojim idejama pomeraju granice. Odnosno, svaka kompanija je uspešna u onoj meri u kojoj radi nešto drugačije od okruženja. One izbegavaju konkurenciju tako što tržištu pružaju novo, autentično, nezamenljivo iskustvo koje dodaje vrednosti. Ako kreirate nešto što je deset puta bolje od svega na tržištu i što je potpuno originalno, onda vi nemate konkurenciju. Sama borba sa konkurencijom je prilično loša stvar šta god nam ekonomski stručnjaci o tome govorili. Prevelika konkurencija u suštini ne dovodi često do boljeg tržišta, već se time što se obaraju cene samo obara kvalitet. Vrhunski poslovni lideri znaju da „strategija niskih cena“ nikome dugoročno ništa dobro nije donela. Tom strategijom se na tržištu nikada ne pobeđuje i ne napreduje. A granice pomeraju samo one kompanije koje imaju lidere sa kapacitetom da kreiraju toliko autentičan brend da ga je praktično nemoguće kopirati.
Sve ovo nam ukazuje da sa jedne strane moramo da se izborimo sa unutrašnjim preprekama koje sami sebi namećemo, a sa druge, da ne dozvolimo okruženju da suzbije našu viziju. Za to nam je potrebna snažna volja u kombinaciji sa kreativnim nabojem. Važno je istaći da nema kreativnog naboja i razmišljanja izvan okvira ako nema stvarne inspiracije koja odlazi iz središta same ličnosti lidera. A gde je inspiracija za nove lidere? Neverovatni Nikola Tesla je rekao: „Ako ne znate kako, posmatrajte pojave prirode, one će vam dati jasne odgovore i inspiraciju“.
Poziv na akciju
Dakle, granice su samo metalni okovi u percepciji posmatrača, one su odraz kratke vizije. Zastanimo na trenutak, razmislimo da li još uvek verujemo da možemo drastično da pomerimo određene granice u stvarima koje radimo ili smatramo da su velika unapređenja praktično nemoguća. Ako smo stava da je to praktično nemoguće, onda mi u stvari nismo živi već samo senka koja hoda kao zombi! Neophodno je da senka opet postane čovek, da se u nama rodi kreativnost i znatiželja deteta, da nas uspavani lider koji je u nama povede do nezamislive visine, dubine i širine.
Tekst je priređen po novoj knjizi „Liderski iskorak u budućnost“
D. R. Gilberta (Dragiše Ristovskog) direktora i vlasnika
D. R. Gilbert centar group-a
www.drgilbert-centar.com