homepage_name! > Izdanja > Broj 050 > ambasador Poljske u Srbiji

Ambasador Poljske u Srbiji

Njegova ekselencija Andrzej Jasionowski

Poljska je država sa skoro 40 miliona stanovnika, smeštena u centralnoj Evropi, unitarna država koja se sastoji od 16 vojvodstava (provincija). Nacija koja se ponosi svojim kulturnim nasleđem, država sa više od 1000 godina istorije. Pozicionirana u centru Evrope, prolazila je kroz turbulentna i burna vremena. Poljska je prolazila kroz periode nezavisnoti, kao i kroz periode dominacije od strane drugih država. Šest miliona građana Poljske, pola od njih Jevreja, je poginulo u Drugom svetskom ratu. Nova era za Poljsku je počela 1989. godine, nakon pada komunističkog režima, što je omogućilo Poljskoj da 1999. uđe u NATO i da postane članica EU u maju 2004.

Tokom proteklih godina, Poljska je povećala svoje obaveze i poziciju u evropskim i međunarodnim poslovima, podržavajući i uspostavljajući prijateljske odnose sa drugim evropskim nacijama i velikim brojem „zemalja u razvoju“.

Poljska ekonomija visokih prihoda se smatra jednom od najzdravijih u postkomunističkim zemljama i trenutno je jedna od ekonomija sa najbržom stopom rasta u okviru EU. Zahvaljujući jakom domaćem tržištu, niskom javnom dugu, stabilnoj valuti i činjenici da ne zavisi od jednog izvoznog sektora, Poljska je jedina evropska ekonomija koja je izbegla recesiju sa kraja 2000ih.

Poljska je brzo i studiozno razvijala politiku liberalizacije ekonomije i od 1997. je članica OECD - ekskluzivnog kluba najrazvijenijih država. Danas se ona ističe kao uspešan primer tranzicije sa centralne planske ekonomije na tržišnu ekonomiju. Tokom 2009, Poljska je zabeležila najbržu stopu rasta bruto društvenog proizvoda u EU. Do maja 2012, Poljska ekonomija nije zapala u recesiju, uprkos globalnoj finansijskoj krizi.

Poljski bankarski sektor je najveći u centralnoj i istočnoj Evropi, a pritom je i najveći i najrazvijeniji sektor državnog finansijskog tržišta.

Poljska ima dugu tradiciju tolerancije prema manjinama, a u njoj ne postoji diskriminacija na osnovu religije, nacionalnosti ili rase. Ima visok nivo jednakosti polova, promoviše prava osoba sa invaliditetom i jednakost.

Imali smo veliku čast da razgovaramo sa gospodinom Andrzejem Jasionowskim, ambasadorom Poljske u Srbiji.

Vaša ekselencijo, kako se osećate u našoj zemlji i kakve ste utiske stekli o Srbiji?

Nakon dosadašnjeg boravka u Srbiji, primećujem da među našim narodima, pa i državama, ima i sličnosti, ali i razlika. To važi za sve slojeve života. Počev od svakodnevice, pa do organizacije institucija, gradova, pa i države kao takve. Često primećujem da u Srbiji, na primer, i dalje ima pojava sa kojima su se Poljaci uspeli tokom poslednje 23 godine izboriti, gde su zbog društvene samosvesti promenili navike, a koje su u Srbiji i dalje prisutne, odnosno nasledstvo su socijalističkog uređenja.

Ako izuzmemo jutarnje gužve, mogu reći da volim Beograd. Međutim, smatram da je to grad sa toliko kapaciteta, koliko i neiskorišćenih mogućnosti. Mislim, pre svega, na ono što bi Beograd mogao ponuditi ne samo stranim, već i domaćim turistima. To isto važi za Srbiju uopšte. Srbija je sjajno pozicionirana zemlja i mogla bi sjajno zarađivati, na primer, na tranzitnom turizmu. Prosto ne mogu da verujem da se još niko nije dosetio načina na koji bi pomagao privući sve one koji prolaze kroz Srbiju na putu za Grčku, Tursku, Bugarsku, a nije to uopšte mala brojka, jer je samo prošle godine te zemlje posetilo skoro milion poljskih turista! Poljaci su odavno do savršenstva savladali veštinu da bukvalno ni od čega naprave turistički događaj. Srbija je po tom pitanju poprilično uspavana.

I pretpostavljam da se moji utisci ne razlikuju mnogo od utisaka drugih stranaca: Srbija je zemlja u kojoj živi srdačan, gostoljubiv narod, koji voli pesmu, vino i odličnu hranu. I moram reći da je hrana do te mere odlična, da joj teško možete odoleti.

Poljski astronom Nikola Kopernik je prvi izneo tezu da Zemlja nije centar univerzuma.

Od kada ste na poziciji ambasadora u Srbiji i kako je izgledala Vaša diplomatska karijera pre dolaska u našu zemlju?

Dužnost ambasadora Republike Poljske u Srbiji vršim od 14. oktobra 2009. godine. Pre samog polaska za Beograd vršio sam dužnost direktora Departmana za konzularne poslove i dijasporu. Naravno, moja diplomatska karijera započela je mnogo ranije – prvi put sam u diplomatsku misiju u inostranstvu poslat 1992. godine, u Lagos. Onda sam otišao u Alma Atu kao konzul (1995-1997). Sledeća stanica na putu moje diplomatske karijere bio je Stokholm, takođe u svojstvu konzula. Sledeća značajna etapa u prikupljanju iskustava u radu u inostranstvu bilo je moje rukovođenje Konzularnim odeljenjem u ambasadi u Helsinkiju (od 2002. godine), odakle sam se vratio u zemlju 2006. godine. Kasnije, kao što sam već pomenuo, tu je bila Uprava za konzularne poslove i dijasporu u Ministarstvu u Varšavi, a sada, eto, ambasada u Beogradu.

Od kada datiraju diplomatski odnosi Srbije i Poljske? Kakvi su bili u prošlosti, a kakvi su danas?

Govoreći o istoriji poljsko-srpskih diplomatskih odnosa, koja seže do 1918. godine, mora se imati na umu da je sve do 2006. godine Srbija bila deo nekih većih političkih struktura – prvo Jugoslavije, u njenim različitim oblicima, a zatim i državne zajednice sa Crnom Gorom.

Na stanje i oblike političkih odnosa između naših zemalja uticala je takođe komplikovana situacija u Evropi nakon II svetskog rata, a zatim i dugotrajna stagnacija na Balkanu 90ih godina prošlog veka.

Treba ipak istaći da, bez obzira na okolnosti, odnosi između Poljske i Srbije tradicionalno su bili veoma prijateljski, čemu su doprinosila, između ostalog, zajednička iskustva u borbi za nezavisnost u XIX veku, učešće u antifašističkoj koaliciji u II svetskom ratu, te realizacija teških društvenih i privrednih reformi poslednjih godina.

Postoje, dakle, još uvek, tradicije i jaki osnovi za uspešnu bilateralnu saradnju, iako njen nivo i intenzitet ne predstavljaju odraz realnih mogućnosti.

Ostaje mnogo neiskorišćenih potencijala, između ostalog, i u odnosu na evropske težnje Srbije. Poljska, koja je već skoro 8 godina član Evropske unije, dosledno podržava njeno dalje proširenje i spremna je da podeli svoja iskustva sa zemljama koje teže članstvu, uključujući i Srbiju.

U tom smo kontekstu pomalo iznenađeni činjenicom slabog interesovanja srpske strane za naše mnogobrojne ponude pomoći oko priprema za pregovore o pristupanju, koje obuhvataju, između ostalog, i besplatne kurseve i obuku, pomoć specijalno obučenih eksperata i sl.

Prošle godine je potpisan Sporazum o ekonomskoj saradnji između Poljske i Srbije. Koliko je učinjeno nakon potpisivanja Sporazuma? Da li već ima rezultata?

Svaki ugovor između vlada, koji predstavlja podršku centralnoj administraciji, može samo da poboljša uslove pod kojima se vrši trgovinska razmena. To ima poseban značaj onda, kada se potpisuje ugovor o naučno-istraživačkoj ili prosvetnoj saradnji.

Kad je u pitanju Ugovor o privrednoj saradnji, potpisan juna meseca prošle godine, primećujem dve osnovne koristi koje su iz toga proistekle:

- jasan je signal upućen ustanovama, koje pružaju podršku ili servisiraju bilateralnu privrednu razmenu, da se državna administracija u obe zemlje angažuje u procesu razvoja trgovine između njih. U praksi, to može da donese nove kredite pod boljim, atraktivnijim uslovima, razne olakšice i bonuse za investitore;

- aktiviranje radova Mešovite komisije, koja bi trebalo da odredi nove pravce i oblasti saradnje.

Želim da naglasim, ipak, da ništa ne može da zameni aktivnost preduzetnika. Glavni zadatak treba da obave uvoznici i izvoznici iz obe zemlje. Za sada, tu vrstu aktivnosti – koja nalazi odraz u konkretnim rezultatima trgovinske razmene – neuporedivo bolje vode poljski preduzetnici. I dalje se održava višak poljskog izvoza u Srbiju (2010g. 281,6 miliona evra, 2011. 275,1 mln. eur) u odnosu na uvoz (2010 g. 77,0 mln. eur; 2011 g. 102,5 mln. eur). Samo od odlučnosti srpskih preduzetnika zavisi, dakle, dalji pravac razvoja i evolucije bilateralne trgovine.

Da li su i u kojoj meri poljski investitori zainteresovani za ulaganje u Srbiji?

Poljski se investitori rukovode, pre svega, ekonomskim kriterijumima. Odluke o angažovanju zavise jedino od uslova poslovanja koji se nude i garancija njihove stabilnosti. Ne razlikujemo se tu od svih ostalih stranih investitora. Slično kao i oni, očekujemo da se u Srbiji poboljša investiciona klima i to ne samo na nivou političkih deklaracija, već pre svega u sferi konkretnog delovanja. Bez radikalnog poboljšanja zakona o javnim narudžbinama, građevinskog, fiskalnih propisa, podnošenja izveštaja, standarda bankarskog servisiranja teško da se može očekivati neki značajan pomak u toj oblasti. Želim da vas ohrabrim da date doprinos poboljšanju investicione klime u Srbiji. Analizirajući mnogo pažljivije probleme sa kojima se sada ovde bore strani investitori – nekoherentni zakonski propisi, dugotrajne i zamršene administrativne procedure, korupcija – možete uticati na ubrzavanje procesa donošenja odluka oko neophodnih reformi. Srbiji su neophodne strane tehnologije i kapaciteti za dalji razvoj. Bez toga, osuđena je na produbljivanje sadašnjeg privrednog kolapsa.

Na koji način potencijalnim investitorima predstavljate Srbiju kao zanimljivu investicionu destinaciju?

U našoj politici vezanoj za informisanje, najvažniji principi su pouzdanost i objektivizam. Zbog toga, veoma se trudimo da prenosimo istinitu sliku srpske privrede, uz njena nesumnjiva dostignuća, ali i one probleme koji mogu otežati delatnost strane firme. Zatim pozitivno ocenjujemo napore Srbije na putu evropskih integracija i težak posao vezan za neophodnost promene čitavog privrednog sistema zemlje. Rezultat toga je sticanje statusa kandidata za člana EU, čiji je Poljska bila vatreni zagovornik.

Prinuđeni smo, ipak, da informišemo o još uvek postojećem visokom nivou korupcije, neprevaziđenim barijerama i ograničenjima, kao što su: ograničen pristup sredstvima za finansiranje izvoza i osiguranje ugovornih finansijskih obaveza (slabo finansijsko stanje većine sitnih uvoznika i problemi u pristupu mogućnostima za veće isporuke realizovane u okviru donacija ili iz vladinih kredita, sa izuzetkom tendera finansiranih iz sredstava pomoći, odnosno kredita, međunarodnih organizacija), nedovršene tranzicione reforme (privredne, pravno-administrativne i sl.), propisi koji se prečesto menjaju, ne uvek transparentna procedura kad su u pitanju javne narudžbine, tenderi i administrativne procedure u dobijanju neophodnih dozvola, odobrenja i drugih dokumenata, probleme vezane za privatizaciju, slaba verodostojnost dostupnih statističkih podataka i nizak stepen prilagođenosti metodologije evropskim zahtevima.

Svakako, plašim se da tokom ove godine, zbog predstojećih izbora, niko se neće odlučiti za ozbiljne reforme.

Prošle godine su u Beogradu održana dva Poljsko-srpska biznis foruma. Da li su oni dali neke konkretne rezultate, u smislu budućeg dolaska poljskih kompanija u Srbiju i obrnuto?

I u toj oblasti beležim asimetriju u aktivnostima. Beograd je posetio premijer Vlade Poljske, zamenik premijera i ministar privrede, zamenici ministara poljoprivrede i razvoja sela i infrastrukture. Godine 2011. su u Srbiji boravile najmanje tri poljske privredne misije. Brojno su bila zastupljena poljska preduzeća na svim najvažnijim sajmovima i izložbama u Beogradu i Novom Sadu. Ambasada je organizovala dva stručna seminara za predstavnike centralne administracije. U istom periodu, Poljsku je posetila samo jedna privredna misija iz Srbije, organizovana uz značajno angažovanje naše ambasade.

Znanje, kontakti i veze su osnov za razvoj privredne saradnje. U slučaju poljsko-srpskih odnosa, to se izražava skoro tri puta većom prevagom poljskog izvoza nad uvozom.

U kojim granama privrede firme iz Poljske i Srbije mogu da ostvare saradnju?

Već više od dve godine, koliko sam u Beogradu, ponavljam svojim srpskim sagovornicima da se uloga ambasadora Republike Poljske ne sastoji u određivanju pravaca bilateralne privredne saradnje. Odluke takvog tipa se u Poljskoj donose na nivou preduzeća. Koliko je to efikasno najbolje svedoči činjenica ogromne raznolikosti robe, koja je predmet poljskog izvoza: u Srbiju izvozimo više od 570 vrsta razne robe, dok uvozimo manje od 230. Po meni, rešenje ovog problema vrlo je jednostavno i provereno. Dok naša ambasada radi na jačanju poljskog prisustva na srpskom tržištu, srpske vlasti i preduzetnici, umesto da očekuju gotove recepte i uputstva, trebalo bi da se više zainteresuju za Poljsku – za njene potencijale i potrebe.

Pomalo me čudi činjenica da Srbija i dalje ne primećuje potencijale naše zemlje. Kao da ne vidi da smo šesta zemlja u Evropskoj uniji, mereno veličinom i privrednim potencijalom, da kao jedina zemlja EU beležimo stalni rast BDP, da se dobro nosimo sa ekonomskom krizom u Evropi i svetu, da se konstantno dinamično razvijamo.

Da smo ozbiljno tržište najbolje svedoči činjenica da je BDP po glavi stanovnika u 2010. godini bio više od dva puta veći nego u Srbiji, kao i da je BDP po glavi stanovnika bio skoro tri puta veći nego u Srbiji, dok je prosečni srpski lični dohodak na nivou minimalne plate dozvoljene zakonom u Poljskoj.

Budući da je Srbija dobila status kandidata za članstvo u EU, kako Vi vidite njen dalji put prema Uniji?

Već sam ranije pomenuo da je Poljska uvek podržavala i dalje podržava proširenje EU. Istovremeno, stalo nam je da svaka zemlja kandidat bude dobro pripremljena za članstvo. Mora se biti svestan da pregovori o pristupanju nisu zapravo pregovori u pravom smislu te reči. Unija je ta koja određuje uslove i kriterijume, a kandidat za članstvo mora da ih ispuni. U praksi, to se svodi na prihvatanje acquis Unije, što ne podleže diskusiji, a margina slobode ograničava se jedino na eventualno odlaganje za period nakon pristupanja EU uvođenja određenih dogovora (tzv. derogacija). Vreme trajanja pregovora o pristupanju Srbija mora, dakle, da iskoristi za najdublje i dosledne reforme, čije će se sprovođenje ispostaviti kao naporan i bolan proces, koji je ipak na kraju itekako isplativ, što nam je poznato iz sopstvenog iskustva.

Ne želim kriti da će put Srbije ka članstvu u EU biti „težak i trnovit“, što priznaju i srpski eksperti. Pred srpskim vlastima u narednih par godina stajaće veoma ozbiljni zadaci, počevši od reforme pravosuđa, preko borbe sa veoma proširenom korupcijom, pa sve do regulisanja odnosa sa Kosovom i drugim zemljama regiona, pred kojima je takođe evropska perspektiva.

Srbija, kao kandidat za člana EU ima velike potencijale, samo ih mora vešto iskoristiti.

Šta mislite o budućnosti EU, s obzirom na brojna predviđanja njenog raspada?

Mislim da treba biti veoma oprezan kod formulisanja ocena tog tipa. Već više puta se slutio raspad Unije, a ipak do toga nije došlo. Zajednica je prebrodila mnoge krize i iz svake je, što je veoma važno, izlazila snažnija.

Nema sumnje da EU podleže stalnim promenama. Unija u koju će jednog dana ući Srbija, biće drugačija nego ona kojoj smo mi pristupili 2004. godine. To je prirodan i neizbežan proces. S obzirom na to da se proširenjem povećava broj članica Unije, raste složenost pitanja kojima se bavi i politika koju vodi. U nekim stvarima je mnogo teže postići i održati jedinstvo i izraditi jedinstven i koherentan stav. Pogotovu zato što zemlje-članice imaju različite privredne potencijale i drugačije ciljeve spoljne politike.

To, ipak, ne znači da se Unija raspada – zemlje koje sačinjavaju tu zajednicu mnogo više toga spaja, nego što ih deli. U ovom trenutku najvažnije je da se produbljuje saradnja i da se gradi jaka pozicija Unije u svetu. Ne sme se dopustiti da nastane tzv. unija različitih brzina.

Koliko ljudi broji srpska dijaspora u Poljskoj, a koliko Poljaka ima u Srbiji?

Poljska dijaspora u Srbiji, slično kao i srpska u Poljskoj, nije mnogobrojna. Prema proceni Ambasade Republike Poljske u Beogradu, poljska zajednica u Srbiji broji oko 700 ljudi, okupljenih oko 2 organizacije: Društvo srpsko-poljskog prijateljstva „YU POLONIA” i Centar za edukaciju, kulturu i prevođenje „Centrum Poloniusz-Pegaz”. U Srbiji izlaze dva poljska biltena: „Reč YU POLONIA” i „Balkanski mozaik”, radi poljska škola uz koju se nalazi i biblioteka. Što se tiče srpske dijaspore - u Poljskoj stalno boravi oko 560 Srba.

Uprkos potpisivanju desetogodišnjeg pakta o nenapadanju 1934. godine, Hitler je napao Poljsku 1. septembra 1939. Sovjetske trupe su napale sa istoka 17. septembra, a 28. septembra je Nemačko-sovjetski sporazum podelio Poljsku između SSSRa i Nemačke. Wladyslaw Raczkiewicz je formirao vladu u egzilu u Francuskoj, koju je preselio u London, nakon poraza Francuske 1940. Nemačka je okupirala celu Poljsku nakon nacističkog napada na SSSR u junu 1941. godine. Politika okupacije Poljske od strane nacističke Nemačke imala je za cilj da iskoreni poljsku kulturu masovnim egzekucijama i da istrebi široko rasprostranjenu jevrejsku manjinu.

Kakva je saradnja u oblasti kulture između Srbije i Poljske i kakvi su planovi na tom polju?

Sasvim solidna, ali naravno, uvek može biti mnogo bolja. Trenutno su u toku poslednja usklađivanja teksta ugovora o dvostranoj kulturnoj i naučnoj saradnji i nadamo se da će ovaj ugovor biti uskoro i potpisan. No, nezavisno od ugovora, mi se zaista trudimo da srpskoj publici približimo bar delić onog što čini savremenu poljsku kulturu.

Poljska može da se pohvali sa sedam dobitnika Nobelove nagrade, uključujući jednu za mir i četiri za književnost.

U tom smislu, prošle godine, Beograđani i Nišlije su imali priliku da odgledaju najbolja ostvarenja savremene poljske kinematografije, dalje ljubitelji dobre muzike imali su priliku da čuju najbolji poljski jazz, sjajne izvođače klezmerske muzike i, na kraju, da uživaju u nastupu muzičkog kabarea Grupa MocArta.

Za one koji uživaju u vizuelnoj umetnosti, ponudili smo izložbu fotografija na Kalemegdanu, koju smo simbolično naslovili „Ovo je Poljska“. Naravno, nismo zapostavili ni čitalačku publiku – za nju smo pripremili pravu poslasticu u vidu zbirke karikatura Andžeja Mlečke Demokratija, Demokratija.

I ova godina će biti puna kulturnih manifestacija i događaja u znaku poljske kulture. Opet ćemo ponuditi film, dobru knjigu, sjajnu muziku, izložbu na Kalemegdanu tokom letnjih meseci, programe za decu, jer je u Poljskoj ova godina proglašena godinom dečjeg pedagoga, Januša Korčaka, i još mnogo toga. Naravno, našoj efikasnosti i obilju programa u velikoj meri doprinosi i odlična saradnja sa srpskim kulturnim ustanovama, koja je na zaista zavidnom nivou.

Kako provodite slobodno vreme u Beogradu?

Imam mnogo preokupacija, svakako mnogo više od slobodnog vremena. Kada mi to vreme dozvoljava, rado čitam. Trenutno izučavam istoriju Srbije i regiona – takvo znanje svakako pomaže razumevanju mehanizama nekih pojava, odnosno nekih zbivanja, jer mnogo toga se može razumeti samo ako imate u vidu istorijsku perspektivu.

Obožavam putovanja i zato slobodno vreme koristim za obilazak i razgledanje Srbije i regiona. Mislim da mi čak mnogi Srbi mogu pozavideti na poznavanju geografije Srbije. Ponekad se našalim da, ako bi neko ukrao sve karte Srbije, ja bih mogao da ih ponovo nacrtam, koliko sam mnogo po Srbiji putovao. Srbija se zaista može pohvaliti ne samo veličanstvenom, već i neotkrivenom prirodom, a u svetu ima sve manje takvih mesta. A može se pohvaliti i odličnim vinom, u kome takođe s vremena na vreme uživam. Ima još mnogo stvari koje bih voleo saznati o Srbiji i videti i iskusiti dok sam ovde i nadam se da ću u tom smislu maksimalno iskoristiti moj boravak u Srbiji.

Šta ćete poneti iz Srbije kao uspomenu na boravak ovde?

S obzirom da se moj boravak u Srbiji još ne bliži kraju, mislim da je mnogo rano govoriti o tome šta ću poneti radi sećanja na Srbiju.

berza_title!

fondovi_title!

kursna_title!